(Strofa 1) Sati su prolazili, a ja sam verovala u svaku tvoju reč, u tišinu između nas mislila sam da u tvom pogledu ima više nego što si ikada smeo da priznaš pričali smo kao da svet ne postoji kao da smo nešto što se ne zaboravlja a ja sam bila samo ono kad ti treba dok sam mislila da sam ti važna (Refren) A ja sam ti dala sve što sam imala i srce i dušu bez ijednog zida ti si me voleo samo kad ti treba a ja sam verovala da sam jedina nisam bila ništa što bi zadržao samo tišina kad noć te slomi a ja sam te volela više nego sebe dok si me imao — a nikad me nisi imao (Strofa 2) Učila sam tvoje tišine napamet tražila smisao u svakoj tvojoj reči pravdala sve što je bolelo jer srce ne zna da se štedi govorio si malo, ali dovoljno da ostanem još jednu noć a ja sam gradila svet od pogleda dok si ti znao da će sve to proć (Refren) A ja sam ti dala sve što sam imala i srce i dušu bez ijednog zida ti si me voleo samo kad ti treba a ja sam verovala da sam jedina nisam bila ništa što bi zadržao samo tišina kad noć te slomi a ja sam te volela više nego sebe dok si me imao — a nikad me nisi imao (Bridge) I sada znam, nisam bila tvoja greška bila sam samo pogrešno vreme ili samo neko ko je dao previše nekome ko ne ume (Završetak) I kad me više ne bude u tvojim noćima možda ćeš se setiti mene ne kao nekog ko je bio usput već kao nekog ko te voleo stvarno…