Lời bài hát
**Naslov: Sudbina me vodila**
**Strofa 1**
Lepa Zvezdo, selo moje milo
U petnaestoj godini ja sam te ostavio
Zašto sam te ostavio, znaju putevi i njive
Znaju oni što me pamte, naše mladosti krivine
U dragom mom rodnom Zvezdu
Nije bilo života za mene
Samo senke starih snova
Tužne uspomene
**Refren**
Sudbina me vodila, daleko od tvog praga
Preko polja, preko mora, u hladne zemlje snaga
Otiš’o sam iz Zvezde, iz detinjstva svog
Da pobegnem od bola, a nekako i od tog sudbina mog
**Strofa 2**
Švedska hladna, al’ grad je sav u cveću
U gradu parkova ja sam naš’o svoju sreću
Između sivih ulica, u tuđem jeziku i snegu
Shvatio sam da sam tražio samo mir u begu
Ne kajem se, neću nikada
Jer ovde sam podig’o svoja gnezda
Al’ u srcu čujem zvona
Rodnog sela, stara gnezda
**Refren**
Sudbina me vodila, daleko od tvog praga
Preko polja, preko mora, u hladne zemlje snaga
Otiš’o sam iz Zvezde, iz detinjstva svog
Da pobegnem od bola, a nekako i od tog sudbina mog
**Strofa 3**
Moj voljeni otac, otiš’o je tiho
Iz života svog i iz ovog života mog
K’o da je sa sobom poneo
Pola neba, pola Boga mog
Moja draga mati, umorna od svega
Nije više mogla sama protiv svih snega
Život nam je težak bio, puna kuća briga
Zato sam rodno selo ostavio, tražeć’ puta, tražeć’ stiga
**Prelaz (Bridge)**
Kad se vratim u sećanje, istim putem krenem
Vidim sebe kako idem, mlad, ponosan i nem
Na raskrsnici sudbine, bez ijedne reči
Nisam znao da će tuga za Zvezdom da peče veći
Ipak, tamo negde daleko, u svetlu severne noći
Nađoh ono što sam tražio, svoj mir i svoje moći
I kad šapnem: „Zvezdo, selo, oprosti što sam prešo prag“
Znam da mor’o sam da odem, da sačuvam sebe drag
**Refren (varijacija)**
Sudbina me vodila, niz nepoznate pute
Preko snežnih tišina, preko tuđih suze žute
U grad parkova i cveća, naš’o sam svoju sreću
I zato, majko Zvezdo, znam – pokajati se ja neću
**Završetak**
Lepa Zvezdo, selo moje milo
Daleko sam, al’ te srce nije ostavilo
U svakom gradu gde živim, u svakoj novoj zori
Deo mene u tvom polju i dalje stari i živi, i živi, i gori