Zlatne

Došao je momak,
Zlatne ruže nosi,
Došao iz vojske,
Devojku da prosi,

Al je vojnik zakasnio,
udade se cura mala,
dok je vojnik vojevao,
drugome je srce dala.

Vojnik uze te se vrati,
Vratio se u boj ljuti,
Kako li su tako oštri,
ti ljubavni čudni puti.

U boju je poginuo,
ni od mačka nit od puške,
već od tuge što ubija,
od bolesti teške muške.